Engleski jezik i predškolarci
Nedavno sam imala priliku da pomognem
devojci koja bi trebalo da organizuje kreativne radionice italijanskog jezika
sa decom uzrasta od 6 do 10 godina. U razgovoru sam shvatila dve stvari:
1. Koliko mi je lakše sada da se setim
hiljadu stvari kako da napravim dobru organizaciju od sat vremena za mališane.
2. Na početku je svima teško jer ne znaju
gde da potraže izvore igrica, aktivnosti, ideja, materijale.
Pedagoški momenat
U školicu stranih jezika dolaze deca iz
različitih miljea.
Roditelji imaju različite porive zašto žele da upišu dete na
ovakve kurseve, a retko koje dete je samostalno došlo na tu ideju i ogromne
ljubavi i želje da nešto nauče. U startu znate da će biti onih kojima će biti
dosadno jer su tu na nagovor ili primoravanje roditelja. Na nama je da im tih
sat vremena (koliko ja držim čas) učinimo prijatnim, veselim, zanimljivim.
Bude različitih trenutaka - kada oni
negoduju, kada budu ljuti, kada se posvađaju... Onaj ko želi dobro da radi sa
decom mora da ima nešto posebno - neiskavren osećaj za pravedno i nepravedno.
Ukoliko donesete pogrešnu odluku, povedeni nekim emocijama, oni će vam to
pamititi zauvek. Iz tog razloga, poučena svojim iskustvima u
vaspitno-obrazovnim ustanovama za decu i prva četiri razreda osnovne škole, ne
dozvoljavam sebi takve luksuze jer uspomene nepravde učinjene meni još uvek
nosim. Niko nije bezgrešan, sigurna sam da se neko oseća oštećenim, ali njihova
Lili se uvek trudi da to ispravi ili, ono još važnije, OBJASNI. Razumeju oni
naša objašnjenja iako su mali. Ove godine me je jedan dečak iz drugog razreda
pitao:
-Ko je najbolji posle Nevene?
Ja sam mu odgovorila pitanjem na koje nije
imao šta da doda:
-A ko je rekao da je Nevena najbolja?
Etiketa
Osim sopstvenog iskustva, imam i iskustvo
svog sina koji je takođe ove godine završio drugi razred. Pored istraživanja,
rasprava, seminara, savremenosti u našim osnonim i srednjim školama i te kako
važi sistem etiketiranja, izrazito pristrasnog davanja ocena, dođem ti -dođeš
mi usluga, zapostavljanja dece sa posebnim potrebama, gde ubrajam osim dece sa
nekim invaliditetom i nadarenu decu. Još uvek važi sistem ponižavanja slabih i
onih koji razmišljaju na nesvakidašnji način (outside the box). Važno je da
klimate glavom, da tu istu glavu ne dižete iznad ostalih đaka jer nikoga ne
zanima koliko ste vi bolji ili drugačiji, važno je da roditelji dolaze u školu
i takmiče se ko će se više dodvoriti učitelju ili nastavniku.
U školici
Zbog svega toga, volim da znam što manje o
roditeljima dece - čime se bave i gde se nalaze na društvenoj lestvici. Svako
dete je ličnost za sebe i svako od njih zahteva drugačiji pristup barem u
obraćanju i objašnjavanju. Za 9 meseci, koliko im traje kurs, moja deca imaju
slobodu da ponekad biraju šta žele da rade - bojanje, crtanje, pravljenje,
pričanje, slušanje priče, pevanje, skakanje. A ponekad iskombinujemo više želja
kako bismo svima jednako udovoljili. Ponekad ne mogu da biraju, jer moramo da
ostvarimo određen program, ali uvek mogu da započnu razgovor o bilo čemu što ih
zanima, čak i nevezano za jezik. Vi im postajete jedno lepo utočište, postajete
osoba kojoj mogu svašta da ispričaju, da se pohvale, da se požale, da pitaju i
znaju da će dobiti odgovor kakv zaista žele da čuju. Deca ne žele da ih uvek lažete
i skrivate svašta od njih. Možda izgleda popustljivo, ali oni nauče i da nije
lepo prekidaju druga/drugaricu, starijeg od sebe, da ne smeju da diraju tuđe
stvari bez pitanja, da se lepo obuku pred polazak kući. Znaju da kod Lili smeju
da bojaju sve različitim bojama, što šarenijim, a ne onako kako stvari zaista
izgledaju. Znaju oni da je krošnja zelena, ali je mnogo zabavnije kada nije!
Najveće zadovoljstvo je kada počnu da se izuvaju... tada se osećaju kao kod
kuće.
Kako organizovati čas?
Pored sloboda koje im dozvoljavam, imamo i
dosta rutinskih stvari kako bi deca znala kada šta sledi. Tako znaju da na
početku časa puštamo Hello song i na
kraju Bye, bye song i da se tada
pozdravljaju sa svojim drugarom Cookie-jem i Lili. Rutine su važne da biste
mogli da uspostavite red, ali one ne moraju da budu suvoparne. Kada bojamo
bojicama, rasprostremo ih po svim stolivoma jednako i deca obožavaju taj čin
rasipanja. Pre kraja, naravno, deca čuju Let’s
pick up the crayons! i svi rado skupljaju i sa poda i sa stolova.
Važno je između ove dve aktivnosti (u
trajanju od 50 minuta) organizujete sadržaj u kojem će nešto da nauče, da
učenje prekinete nekom fizičkom aktivnošću, ubacite neku jednostavnu pesmu i
izdvojite vreme za crtanje ili bojanje. Ukoliko se odlučite za kreativnu izradu
nekakvog predmeta, nešto što će trajati duže, jednostavno stavite manji
naglasak na bogaćenje rečnika i bacite se na izradu. Uvek imajte i rezervni
plan jer će biti dece koja će završiti pre nego što ste planirali, čak daleko
pre. Sa druge strane, biće onih kojima je potrebna vaša pomoć. Zato je dobro
ovakve aktivnosti početi odmah nakon pozdravne pesme ili uvodnog razgovora, a
ostatak vremena možete popuniti nekom igrom i podsetiti se prethodno naučenih
reči i izraza.
Vodene boje
Razmišljala sam da li da rizikujem sa
upotrebom vodenih boja jer ipak nismo obdanište, nemaju zaštitna odela ali
nakon nekoliko puta sam ipak odlučila da češće koristim WATERCOLOURS. Radimo i
četkicama, vrhovima cvetova (maslačci i bele rade) i prstima, šakama. To sve
deluje vrlo oslobađajuće na njih, a za vas je malčice veća odgovornost - da ne
prospu vodu, da im objasnite kako se to korsiti, da im objasnite kako se
četkica drži, da se ne ostavlja u vodi, da se opere, da se boje ne kvase
previše... bilo mi je neverovatno da to nisu do sada radili u vrtićima.
Jedna od ideja za čas
Moja deca su u ovom stadijumu već odlično
savladala sve boje. Odlučila sam da im predstavim OSNOVNE BOJE (primary colours)
očekujući da su bar čuli za njih. Jedno ili dvoje su čuli i nisu dali u
potpunosti tačne odgovore. Prvo smo se prisetili svih boja i u krug ponovili „What’s
your favourite colour?“ - „My favourite colour is...“. Potom sam im pustila
jedan zanimljiv video (sa strane) koji im se mnogo dopao i tražili su nekoliko puta da im
ponovo pustim. Prvo se oduševe sadržajem, a posle više pažnje obraćaju i na
reči.
Nakon toga sledi aktivnost sa vodenimbojama (sledi link). Podsećamo se rutinskih izraza poput „Here you are“ i „Thank
you“ prilikom dodavanja papira i materijala za rad.
Mnogo dobrih ideja sa fotografijama izrade
i primera dečijih radova ćete naći na sajtu Pinterest. Odvešće vas i do drugih
sajtova. Što se tiče pesmica, vredi pogledati ovaj.
Ukoliko imate bilo kakvih pitanja u vezi
sa ovom temom ili sa radom na drugim uzrastima, slobodno pitajte.
No comments:
Post a Comment