Wednesday 2 July 2014

Predškolarci - kako im pristupiti i kako ih podučavati stranom jeziku



Engleski jezik i predškolarci

Nedavno sam imala priliku da pomognem devojci koja bi trebalo da organizuje kreativne radionice italijanskog jezika sa decom uzrasta od 6 do 10 godina. U razgovoru sam shvatila dve stvari:

1. Koliko mi je lakše sada da se setim hiljadu stvari kako da napravim dobru organizaciju od sat vremena za mališane.
2. Na početku je svima teško jer ne znaju gde da potraže izvore igrica, aktivnosti, ideja, materijale.

Pedagoški momenat

U školicu stranih jezika dolaze deca iz različitih miljea.
Roditelji imaju različite porive zašto žele da upišu dete na ovakve kurseve, a retko koje dete je samostalno došlo na tu ideju i ogromne ljubavi i želje da nešto nauče. U startu znate da će biti onih kojima će biti dosadno jer su tu na nagovor ili primoravanje roditelja. Na nama je da im tih sat vremena (koliko ja držim čas) učinimo prijatnim, veselim, zanimljivim.

Bude različitih trenutaka - kada oni negoduju, kada budu ljuti, kada se posvađaju... Onaj ko želi dobro da radi sa decom mora da ima nešto posebno - neiskavren osećaj za pravedno i nepravedno. Ukoliko donesete pogrešnu odluku, povedeni nekim emocijama, oni će vam to pamititi zauvek. Iz tog razloga, poučena svojim iskustvima u vaspitno-obrazovnim ustanovama za decu i prva četiri razreda osnovne škole, ne dozvoljavam sebi takve luksuze jer uspomene nepravde učinjene meni još uvek nosim. Niko nije bezgrešan, sigurna sam da se neko oseća oštećenim, ali njihova Lili se uvek trudi da to ispravi ili, ono još važnije, OBJASNI. Razumeju oni naša objašnjenja iako su mali. Ove godine me je jedan dečak iz drugog razreda pitao:

-Ko je najbolji posle Nevene?
Ja sam mu odgovorila pitanjem na koje nije imao šta da doda:
-A ko je rekao da je Nevena najbolja?

Etiketa

Osim sopstvenog iskustva, imam i iskustvo svog sina koji je takođe ove godine završio drugi razred. Pored istraživanja, rasprava, seminara, savremenosti u našim osnonim i srednjim školama i te kako važi sistem etiketiranja, izrazito pristrasnog davanja ocena, dođem ti -dođeš mi usluga, zapostavljanja dece sa posebnim potrebama, gde ubrajam osim dece sa nekim invaliditetom i nadarenu decu. Još uvek važi sistem ponižavanja slabih i onih koji razmišljaju na nesvakidašnji način (outside the box). Važno je da klimate glavom, da tu istu glavu ne dižete iznad ostalih đaka jer nikoga ne zanima koliko ste vi bolji ili drugačiji, važno je da roditelji dolaze u školu i takmiče se ko će se više dodvoriti učitelju ili nastavniku.

U školici

Zbog svega toga, volim da znam što manje o roditeljima dece - čime se bave i gde se nalaze na društvenoj lestvici. Svako dete je ličnost za sebe i svako od njih zahteva drugačiji pristup barem u obraćanju i objašnjavanju. Za 9 meseci, koliko im traje kurs, moja deca imaju slobodu da ponekad biraju šta žele da rade - bojanje, crtanje, pravljenje, pričanje, slušanje priče, pevanje, skakanje. A ponekad iskombinujemo više želja kako bismo svima jednako udovoljili. Ponekad ne mogu da biraju, jer moramo da ostvarimo određen program, ali uvek mogu da započnu razgovor o bilo čemu što ih zanima, čak i nevezano za jezik. Vi im postajete jedno lepo utočište, postajete osoba kojoj mogu svašta da ispričaju, da se pohvale, da se požale, da pitaju i znaju da će dobiti odgovor kakv zaista žele da čuju. Deca ne žele da ih uvek lažete i skrivate svašta od njih. Možda izgleda popustljivo, ali oni nauče i da nije lepo prekidaju druga/drugaricu, starijeg od sebe, da ne smeju da diraju tuđe stvari bez pitanja, da se lepo obuku pred polazak kući. Znaju da kod Lili smeju da bojaju sve različitim bojama, što šarenijim, a ne onako kako stvari zaista izgledaju. Znaju oni da je krošnja zelena, ali je mnogo zabavnije kada nije! Najveće zadovoljstvo je kada počnu da se izuvaju... tada se osećaju kao kod kuće.

Kako organizovati čas?

Pored sloboda koje im dozvoljavam, imamo i dosta rutinskih stvari kako bi deca znala kada šta sledi. Tako znaju da na početku časa puštamo Hello song i na kraju Bye, bye song i da se tada pozdravljaju sa svojim drugarom Cookie-jem i Lili. Rutine su važne da biste mogli da uspostavite red, ali one ne moraju da budu suvoparne. Kada bojamo bojicama, rasprostremo ih po svim stolivoma jednako i deca obožavaju taj čin rasipanja. Pre kraja, naravno, deca čuju Let’s pick up the crayons! i svi rado skupljaju i sa poda i sa stolova.

Važno je između ove dve aktivnosti (u trajanju od 50 minuta) organizujete sadržaj u kojem će nešto da nauče, da učenje prekinete nekom fizičkom aktivnošću, ubacite neku jednostavnu pesmu i izdvojite vreme za crtanje ili bojanje. Ukoliko se odlučite za kreativnu izradu nekakvog predmeta, nešto što će trajati duže, jednostavno stavite manji naglasak na bogaćenje rečnika i bacite se na izradu. Uvek imajte i rezervni plan jer će biti dece koja će završiti pre nego što ste planirali, čak daleko pre. Sa druge strane, biće onih kojima je potrebna vaša pomoć. Zato je dobro ovakve aktivnosti početi odmah nakon pozdravne pesme ili uvodnog razgovora, a ostatak vremena možete popuniti nekom igrom i podsetiti se prethodno naučenih reči i izraza.

Vodene boje

Razmišljala sam da li da rizikujem sa upotrebom vodenih boja jer ipak nismo obdanište, nemaju zaštitna odela ali nakon nekoliko puta sam ipak odlučila da češće koristim WATERCOLOURS. Radimo i četkicama, vrhovima cvetova (maslačci i bele rade) i prstima, šakama. To sve deluje vrlo oslobađajuće na njih, a za vas je malčice veća odgovornost - da ne prospu vodu, da im objasnite kako se to korsiti, da im objasnite kako se četkica drži, da se ne ostavlja u vodi, da se opere, da se boje ne kvase previše... bilo mi je neverovatno da to nisu do sada radili u vrtićima.

Jedna od ideja za čas

Moja deca su u ovom stadijumu već odlično savladala sve boje. Odlučila sam da im predstavim OSNOVNE BOJE (primary colours) očekujući da su bar čuli za njih. Jedno ili dvoje su čuli i nisu dali u potpunosti tačne odgovore. Prvo smo se prisetili svih boja i u krug ponovili „What’s your favourite colour?“ - „My favourite colour is...“. Potom sam im pustila jedan zanimljiv video (sa strane) koji im se mnogo dopao i tražili su nekoliko puta da im ponovo pustim. Prvo se oduševe sadržajem, a posle više pažnje obraćaju i na reči.

Nakon toga sledi aktivnost sa vodenimbojama (sledi link). Podsećamo se rutinskih izraza poput „Here you are“ i „Thank you“ prilikom dodavanja papira i materijala za rad. 

Mnogo dobrih ideja sa fotografijama izrade i primera dečijih radova ćete naći na sajtu Pinterest. Odvešće vas i do drugih sajtova. Što se tiče pesmica, vredi pogledati ovaj.

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja u vezi sa ovom temom ili sa radom na drugim uzrastima, slobodno pitajte.

No comments:

Post a Comment